Narančasti (oranž) pomeranci, crveni i narančasti (oranž) sable pomeranci

Narančasti sable pomeranac i narančasti pomeranac desetljećima su priznati kao tipične boje pomeranske pasmine. Većina pomeranaca koji se pojavljuju na izložbama i često pobjeđuju obično su narančasti ili narančasti sable.

Pomeranci se pojavljuju u različitim bojama. Međutim, većina ljudi koji nemaju pomerance smatraju narančastu glavnom bojom i ona se, uostalom, smatra klasičnom bojom pomeranaca.

Što je narančasti pomeranac?

Narančasta boja pomeranca kreće se od svijetlo narančaste nijanse pa sve do duboko bogate narančaste boje. Pomeranski standard propisuje da narančasti pomeranci trebaju imati crne točke (to se odnosi na pigmentaciju kože rubova očiju, nosa, usana i jastučića šapa) poput onih kao kod crvenih pomeranaca.

Većina ljubitelja pomeranaca zna da ovi veličanstveni psi dolaze u različitim bojama. Ono što smatraju zadivljujućim je da postoji više nijansi svake boje, a to se odnosi i na narančaste ili oranž pomerance.

Postoji više od jedne vrste narančastog pomeranca. Nijanse se kreću od izrazito blijede, gotovo kremaste nijanse, sve do duboko narančasto-crvene boje.

Mogu biti vrlo tamne boje kad se tek okote, pa čak i svijetlonarančaste ili bijele. Narančasto štene može biti tamne boje kao novorođenče i često će promijeniti boju u tu lijepu narančastu kada dostigne zrelost.

Što je crveni pomeranac?

Crveni pomeranac je tamnije boje od narančaste; više kao crvena zahrđala boja s točkama koje moraju biti crne (kako rekosmo, to se odnosi na pigmentaciju kože rubova očiju, nosa, usana i jastučića šapa).

Nekoliko činjenica o narančastom i crvenom pomerancu

• Postoje dvije vrste narančastih pomeranaca.
• Narančaste pomerance stvaraju dva različita gena.
• Ako u dlaci psa nema crne dlake, on se može smatrati pomerancem prozirne “narančastom boje”.
• Ovi narančasti pomeranci mogu imati izrazito svijetlu krem nijansu i svijetlo narančastu boju.
• Njihovo krzno može biti tamnije, hrđavo-narančaste boje, a to ih svrstava u prave “crvene” pomove.
• Unutar narančaste boje postoji mnogo različitih nijansi. Međutim, svi pomeranci s narančastom bojom bilo koje vrste su izrazito lijepi i većina ljudi kada pomisli na pomeranca, pomisli upravo na pomeranca narančaste ili oranž boje.

Narančasti pomeranski gen 1

Ovo je recesivni a(y) gen. Kada su upareni, dva gena a(y )i a (y) odgovorna su za stvaranje narančaste boje spektra kod pomeranca. Kada se štene tek okoti, njegova boja može izgledati kao smeđe-siva boja umjesto boje koju može razviti kao odrastao pas.

Zbog toga što se to događa, mnogi koji su vlasnici šteneta pomeranca po prvi put pretpostavljaju da posjeduju sivog pomeranca, sve dok se ovaj psić ne transformira u narančastu (oranž) odraslu jedinku. Međutim, za razliku od čistih oranž pomeranaca, ovi pomeranci obično imaju crne brkove, a na vrhu repa također ćete primijetiti crne dlake.

Čisti narančasti pomeranski gen 2

Druga verzija tek okoćenog narančastog šteneta pomeranca je prilično blijeda, ponekad čak i gotovo bijela boja. Boja dlake ovog šteneta pomeranca općenito će potamniti dok ne dostigne zrelost, kada mu dlaka postane prekrasne narančaste boje.

Ovo je recesivni (e) gen i, zajedno s E (ekstenzijskim) lokusom, odgovoran je za narančastu boju druge skupine pomeranaca. Gen povećava količinu žutog pigmenta unutar svake dlake pa je nemoguće da se crni pigment stvori u dlaci psa.

To znači da kada se ti štenci okote, oni su ili krem ili narančasti, s prozirnom ili slamnatom bojom brkova (nikada crnom).

Kada bi uzgajivač pomeranaca dobio jedno štene krem boje, a ostatak legla bio uobičajene narančaste boje, bio bi potpuno iznenađen osim ako to već nije doživio. Štene bi sigurno stršalo među ostalim štencima iz legla.

Kad ovi pomeranci odrastu, njihove nijanse variraju od vkrem boje pa sve do tamnije ili svjetlije narančaste (oranž) boje. Gotovo je nemoguće uočiti razliku između ove dvije skupine pomeranaca, osim po boji brkova, i nedostatku i najmanje količine crne dlake.

Neki  pomeranci će zadržati blijeđu nijansu i, kako budu starili, pigment nosa će izblijediti.

Što je narančasti (oranž) sable pomeranac?

Sable nije boja kao takva; prije se može reći da se radi o nijansi. “Sable” je riječ koja se koristi kada se govori o crnim prugama koje se pojavljuju na dlakama pomeranca, jer se pomoću nje stvara i određena nijansa (uzorak sable).

Postoje široke varijacije u smislu kako sable utječe na ukupnu boju psa, počevši od samo nekoliko nasumičnih crnih dlaka na psećem repu ili leđima, sve do tamne sable boje (koja ga, maltene, pretvara u crno-smeđu).

Ova teorija sa genima je prilično komplicirana, te vas nećemo previše daviti s njom.

Tek okoćeni sable pomeranci, mogu izgledati izrazito tamni i vlasnici se vlo lako mogu prevariti da su u pitanju pomeranci crno-smeđe boje. Normalno je da njihova dlaka postaje svjetlija kako odrastaju i dlaka se pretvara u onu koja će biti njihova konačna dlaka kad odrastu.

U biti, definicija narančastog (oranž) sable pomeranca je sljedeća: ako narančasta dlaka vašeg Poma ima crne vrhove, to se naziva “oranž sable” i službeno je označen kao “narančasti (oranž)sable” pomeranac.

Narančasto štene pomeranca po rođenju obično je tamne boje koja je gotovo crna. Više od polovice njih izgubi sav ovaj crni vrh prije nego što odrastu i može se desiti da zadrže tek nijansu narančaste (oranž) boje. Međutim, kod nekih se zadrži crni vrh dlake, ili crna poddlaka, i ti pomeranci se često nazivaju tamnonarančasti pomeranac.

Sable pomeranac mora imati najmanje tri nijanse unutar dlake. Nijanse moraju biti vrlo postojane i ne smiju imati jednobojna područja. Dlaka kod oranž sable pomeranca sadrži najljepše teksture:

• Crveni sable pomeranci imaju crvene nijanse i crne vrhove.
• Narančasti sable pomeranci imaju zaštitne dlake tamno narančaste boje i crne vrhove.
• Njihova poddlaka je svijetlonarančaste do krem boje.

Razvoj oranž i crvenog sable pomeranca

Kratki pregled povijesti pomeranaca pomoći će vam da si predočite kako su se razvili narančasti i narančasti sable pomeranci. Iz nama poznatih izvora znamo da su prvi pomeranci bili bijele, crne i bež boje.

Godine 1890. počeli su se pojavljivati sable pomeranci koji su u boji dlake imali određenu vrstu sjene, počevši od pojave poznatog pomeranca Princa od Orangea. Bio je to svijetli sable pomeranac s određenim nijansama karakterističnim za škotskog ovčara koje su bile ravnomjerno raspoređene i snježno-bijele boje.

Kraljica Viktorija kupila je pomeranca po imenu Marco koji je bio zapanjujući crveni sable pomeranac.

Bilo je neizbježno da ova jedna kupnja izazove početak potpuno novog ludila za bojama kod pomeranaca. Početkom 1900-ih, osjenčani sable pomeranac postao je iznimno popularan, a ubrzo su ga slijedile druge karakteristične boje pomeranaca narančasta i crvena.

Upravo su slučajevi lijepo obojenih pomeranaca koji su se neočekivano pojavili u leglima uvjerili uzgajivače da usmjere svoju pozornost na uzgoj obojenih pomeranaca .

Primijećeno je da su u ranim fazama razvoja pasmine dva crna psa dala leglo u kojem je često bilo nekoliko smeđih štenaca. Ako se smeđa ili čokoladno-smeđa kuja parila s crnim psom, čitavo leglo su obično bili sable pomeranci.

Standardi pomeranske pasmine

Godine 1878. spominju se crveni pomeranci:

“Crvena vrsta, koji dosta podsjeća na lisicu po teksturi dlake i u svakom aspektu osim u repu, povremeno se viđa u Europi.”

Standard pasmine pomeranac iz 1878.

Izvorni pomeranski standardi nisu definirali ništa specifično u vezi s bojom, samo ukupni izgled pomeranca.

Godine 1892. Došlo je do više velikih promjena u standardima, uključujući boje.

Dopuštene boje bile su: sable, crvena, smeđa, plava, crna, bijela i parti – boje.

U Njemačkoj su priznate boje bile: smeđa, crna, čisto bijela i vučja boja.

Godine 1898. standard pasmine navodi sable i crvenu kao odobrene boje i spominje:

“ svaka crvena bez bijelog.”

Standard pasmine pomeranac iz 1898.

Godine 1909. dio o boji standarda pasmine već spominje:

“Sable (uključujući crvenu, narančastu ili žutosmeđu)” i  moraju biti zasjenjeni u cijelosti, s tri ili više boja, što je ujednačenije moguće. Narančasti pomeranci moraju biti jednobojni u cijelosti, a lagano sjenčanje, iako nije diskvalificirajuće, treba se postepeno odstranjivati kod vrste.”

Standard pasmine mijenjan je mnogo puta od tih ranih dana, a danas odjeljak Standarda pasmine za sable oranž i oranž (narančaste) pomerance navodi sljedeće:

“Narančasti pomeranci moraju biti što jednobojniji i svjetlije boje.”

Rani poznati narančasti i narančasti pomeranci

Rođen 1894. godine, g. T je registriran kao “crveni pomeranac”, ali očevidac je psa opisao kao narančastog sablea.

Ch Dragonfly je rođen 1903. Bio je narančasti sable pomeranac ali je zapravo bio registriran kao sable sa određenim nijansam. Unatoč tome što nije prvi narančasti sable, smatra se utemeljiteljem te boje.

Narančasti pomeranac, CH Mars, rođen je 25. kolovoza 1906. Bio je “istaknut” među narančastim pomerancima, ali i unatoč tome, kao ni Dragonfly, on nije bio prvi narančasti pomeranac.

Prvog zvaničnog narančasto pomeranca zajedno su uzgojile gđa E. Parker i gđa Tinsley. Prvo pojavljivanje Marsa bilo je u KC Stud Books nakon limitirane pobjede 1907. u Edinburghu. Brzo je zabilježio još mnogo pobjeda na različitim izložbama.

Sirius, njegov brat iz legla, bio je svijetlonarančasti pomeranac i tako je registriran. Međutim, ponekad su ga nazivali pomerancem krem boje. Siriusa su kupili, za veliki iznos novca, američki uzgajivači pomeranaca.

Ti se psi nisu razmnožavali u skladu s bojom, a većina proizvedenih štenaca bili su sivo-vučje boje. Narančasti i oranž sable su još uvijek opisivani kao “prikladni za dodatno ujednačavanje”, sve do 1919.

Tijekom 1910. – 1911. bilo je dosta rasprava o tome kako točno definirati obje boje zajedno s timetj. kako točno nazvati sable pomerance. Ako pomeranski standard ne prihvaća bijelu nijansu na narančastoj boji, zašto prihvaćati crnu nijansu na narančastom sable? Ako narančasti pomeranac ima crnu njušku, je li to ispravno ili pogrešno?

Uzgajivači su prihvatili izazov te su se svaki put potrudili da dobiju savršenu boju novih štenaca i postigli su mnogo uspjeha. Nakon rata, narančasti pomeranac, kao i narančasti sable pomeranac potpuno su dominirali izložbama pasa, širom svijeta.

Završne misli oranž i oranž sable pomerancima

Kad bi svako ljudsko biće bilo iste visine, građe, veličine, imalo istu boju i nijansu kose, život bi bio dosadan jer bi bilo teško uočiti razlike.

Dakle, zašto bi svi psi trebali istu boju, veličinu, visinu, težinu i druge karakteristike?

Na pomerancu je narančasta prekrasna boja i iz tog razloga uzgajivači pokušavaju uzgajati legla da dobiju ovu boju (i druge gdje je potrebno). Zamislite da želite kupiti nekoliko štenaca – ne biste željeli da svi izgledaju isto. Zar ne?

Odaberete li narančaste pomerance, nećete pogriješiti (pod uvjetom da uvijek budete pažljivi). Uvijek ima prevaranata, ali ako imate posla s registriranim izložbenim uzgajivačem, tada je rizik minimalan i možete se usredotočiti na ono što želite od svojih potencijalnih novih štenaca ili pasa.